www.ostrelic.net
Danas je petak, 15.11.2019.
Od svega pomalo, od svakoga ponešto!



 






    Od svega pomalo, od svakoga ponešto!  

                      Naravno sve dobro!                                                         



 

 

                    Jetra                                                                    

  

  

       Što mi vrijedi što znam u kom grmu leži zec, kad je cijeli grm pod zaštitom države. Problem je u alkoholu jer poslije svake caše vina, mene grize kiselina. Nedavno sam procitao vijest koja ce vecinu obradovati; pronaden je lijek za cirozu jetre! Odmah sam pisao da mi pošalju za probu jedno manje pakiranje, za domacinstvo. Da se uvjerim.

       Ljudi piju i zato što svaka briga potopljena u alkohol onoliko gubi od svoje težine kolika je kolicina alkohola unesena u organizam. Jedna studija o alkoholizmu poucava nas da netko pije zato što mu loše idu poslovi, a netko zato što susjedu dobro idu poslovi. To je voda na tudu vodenicu i to onda kad naša slabo melje.

       Netko pije da zaboravi prošlost, netko opet da ne misli na buducnost. Ja pijem zato što mi je tako lakše da se borim s vlastitom savješcu. Netko pije zato što mu je žena pobjegla s najboljim prijateljem, što mu prijatelj nedostaje, netko opet zato što i njegova nije isto ucinila. To vam je ono: sve više ljudi može živjeti bez svoje žene, ali ne mogu s njom.

       Kad sam bio dijete, cesto su me vukli za uši. Zato se sad mogu pokriti ušima. Pravi sam alkoholicar i pijem sve što ima veze s alkoholom, od bezalkoholnog piva do kolonjske vode i losiona za ovo i ono. Inace, moj je alkoholizam stvar bakine zablude. Kad sam bio mali, baka mi je dala cašu s rakijom uz napomenu: daj mu je sada, pa neka mu se ogadi za cijeli život. Bila je to najveca zabluda u njezinom životu, jer ja se od tada ne trijeznim i vec sam dogurao do manekena nekoliko tvornica alkoholnih pica.

       Strašno je i malu lozu popiti tamo gdje piju strana i lažljiva usta. Prije nekoliko dana sin mog prijatelja vratio se kuci pijan.

       - Zar da takvom pijancu ostavim kucu – kori ga otac.

       - A što ce mi kuca koja se stalno ljulja.

       Da nije alkohola ljudi bi se manje smijali. Izvadili tako jednom mom znancu deset litara vode, premda je cijeli život pio samo vino.

       - Nije se tome cuditi – objašnjava njegova supruga – kad znamo kakvi su lopovi ti birtaši.

       Poznat je i slucaj onog Slavonca koji je otišao okulisti da se požali kako slabije vidi.

 - Vi gubite vid zbog pica – objašnjava mu lijecnik.

       - Ma niste u pravu, kad dobro popijem ja sve duplo vidim, mora da je nešto drugo u pitanju.

       Inace, u posljednje vrijeme ima birtija u kojima možete naruciti da Vam nekog premlate. I to se tretira kao pravi specijalitet kuce!

 

       Moje je pravilo i dalje da tko se ponekad ne napije i nije covjek.

  

       11.11.06. by Gulaš

  

  

         

       Sudbina

 

 

       Izgleda da mi se televizija kvari, naime, emitira mi sve lošije vijesti. Život mi je postao toliko monoton da se više nemam u što razocarati. Došao sam do zakljucka da oni koji žive od svog rada, nemaju ništa od života. Onaj veliki Božji naputak „Množite se!“ kod nas su najbolje shvatili lopovi i kriminalci. A Bog stvori covjeka – i tako je od majmuna napravio budalu. Pravdi kod nas nije lako priznati koliko je nepravedna, baš kao ni istini da kaže koliko je lažna. Po onoj, sve nam je stalo, samo su nam kola krenula nizbrdo, mogu napisati da nam sve manje-više stoji, samo je korupciji krenulo. Mi s Trešnjevke pripremamo peticiju kojom cemo tražiti ili da nam korupcije bude manje ili da i mi imamo neke koristi od nje. Ne znam samo može li se korupciji stati na kraj kada se vec ne može na pocetak. Što se policije tice, ona kao da drži lopovima svijecu pa tako radi na rasvjetljavanju i prosvjetljavanju sveg kriminala. Uostalom, najsigurnija dobitna kombinacija je spoj kriminala i policije.

       Možda bi one koji se ne pridržavaju Deset zapovijedi Božjih trebalo pozvati na odgovornost ili srociti 11. zapovijed: Zaboravi onih Deset! Za mene prva i glavna zapovijed oduvijek i zauvijek glasi: Ne vjeruj nikome! A kako da vjerujete kad se kod nas detektor za otkrivanje istine naziva detektor laži. Nocni cuvar je neprijatelj koji nikad ne spava. Neki opet tvrde, ako se pošteno odradi posao, može se i kod nas dobro zaraditi, što profesionalni lopovi najbolje demonstriraju.

       Sindikalna košarica u rujnu je iznosila 5667 kuna, pa tako ispada da nju pletu od pruca žalosne vrbe. Buduci da je prosjecna placa 4588 kuna, ispada da, kad se sve sabere, više nemamo što dijeliti. Kako vrijeme prolazi (a prolazi kako kome), sve više raste broj narodnih kuhinja pa se stvarno bojim da ce se uskoro pojaviti nestašica narodnih kuhara. Jedna anketa pokazuje da je 17 posto anketiranih gradana gladovalo, ali oni ne trebaju brinuti buduci se kod nas stalno nešto kuha. Naš nacionalni slatkiš je lijena pita, nacionalni folklor labude pjesme i Vrzina kola, nacionalni progres – od prinudnog rada do prinudnog odmora. Nekad su naši vrli gradani cesto stavljali novac u carapu, a danas su – bosi. Ja sam pak pod jastuk stavio 10 kuna pa sad mogu reci da i ja spavam na novcima.

       Inace sam u životu propustio jako puno lijepih prilika, a što nikako ne bi moglo reci i za neprilike. No, covjek mora dobro znati što hoce i što nece. Istini za volju, nisam ni apsolvirao, a kamoli diplomirao ono što hocu, ali kao i vecina od nas znam što necu, što smatram da je zasad dovoljno. Ne, nismo uvijek u stanju da idemo naprijed, ali kad nas vrijeme povuce unazad, nije lako ni ostati na mjestu.

       Gledao sam jucer, a to se zvalo subota, kako je u mom telefonskom imeniku sve više brojeva na koje se nitko ne odaziva. Jedni su me izdali, drugi prodali, treci ne žele ni cuti za mene. Izgleda da te osobe za mene više ne postoje, da su otputovale negdje drugdje, u neki drugi grad, u neki drugi svijet, u neki drugi život, a da ih tamo i sretnem, teško vjerujem da bi se prepoznali.

       Mislim na one koje sam nažalost ostavio u nekim pokrajnim sobama, na sporednim ili slijepim kolosijecima, na sporednim cestama, bez cigareta, bez pisama, a nekad su mi predstavljali jedinu osjecajnu, a i onu drugu vezu sa svijetom.

    

       Svi mi imamo samo jednu sudbinu koja se nažalost cesto ponavlja.

 

          11.11.06. by Gulaš

 

 

 

       Pivo

 

              

       Covjek ne bira porodicu u kojoj ce se roditi, odgovoran je samo za izbor pica i prijatelja. Mnogi ce vam tvrditi kako je pivo štetno. Kao da je kopanje u rudniku ili boravak u kesonima zdravo.

       U ove tople dane treba piti što više piva vec i zbog toga što od piva ne ostaju mrlje kao od kave, a i zbog one - ako je u vinu istina, u pivu sigurno nije. Pivo me više i od kolaca raduje, volim onaj njegov gorkast ukus, a u ove dane ništa vas bolje ne može osvježiti kao ona zamagljena boca niz koju se cijede bistre suze. Ako povirite u naše zagrebacke kafice, vidjet cete citave kaskade raznih vrsta piva. Dode mi da ispijem bazen na eks.

       Prema starijim zapisima prvi pivari bili su monasi, dok najstariji zakon koji govori o pivu potjece iz 1516. godine. Neki vladari propisivali su cak smrtnu kaznu za iznošenje sadnica hmelja iz zemlje. Kada sam citao “Kalavalu”, nisu me toliko uzbudili ni stihovi o pjevacu-carobnjaku ni o spretnom kovacu, ni o Pjoholskoj vještici Louhi, cak ni oni o bezimenoj majci koja poginulog sina - heroja izvlaci iz zagrobne rijeke i vraca u život snagom materinske ljubavi; ep u 200 stihova opisuje stvaranje svijeta, a za postanak i pravljenje piva rezervirano je cak dvostruko više - 400 stihova. Köln je grad s najviše pivovara, ima ih cak 12, ali najveca se ne nalazi u Njemackoj, vec u Dublinu - Irska. Nju je još davne 1759. osnovao Arthur Guinness, a kako Irci nisu znali (a mi im nismo htjeli otkriti za sve one nacionalizacije, konfiskacije, eksploatacije) ona je i dalje u vlasništvu cetiri pra-pra-pra-praunuka prvog vlasnika. No, odmah da kažemo da pivovare nisu stekle slavu samo po pivu - Guinnessova knjiga neobicnih rekorda rodena je pod svodovima baš ove pivovare.

       Amerikanci se šale na racun piva pa tako kada je proradila željeznica kroz Ameriku jedna se kompozicija zaustavila usred prerije, a putnici žele znati o

cemu se radi.

       - Mijenjamo lokomotivu! – odgovara strojovoda. Cekaju cijeli dan, ali vlak nikako da krene. Vec iznervirani putnici ponovno se obracaju strojovodi:

       - Pa dobro, što je bilo s tom promjenom?

  - Znate, - odgovara ovaj - mi mijenjamo lokomotivu za pivo, a selo iz kojeg nam trebaju donijeti pivo i da tamo poslije odnesu našu lokomotivu poprilicno je daleko.

I još jedan vic - kauboj ulazi u bar i narucuje kantu piva za svog konja.

       - A vi, zar vi necete ništa? - pita ga barmen.

-    Ne, ja moram još jahati - kaže kauboj. 

       

       Inace za pivo, kao i za ostala pica, važi pravilo: jedna caša je dovoljna, dvije su previše, a tri premalo.

 

        17.11.06. by Gulaš

 

 

 

 

 

 

Copywrith by Miro Ostrelic

All rights reserved, 2005.

 

 

 

 

   
fl
 
 
 
 
 
   

Vi ste posjetitelj br:
215547
od 01.06.2004.

 
Free counter and web stats