www.ostrelic.net
Danas je petak, 24.5.2019.
O Njemu



 




 

   
    


O Njemu.

Roden u Zagrebu, 03.09.1958. kao jedino dijete Ivana i Anice Ostrelic, Hrvat i Slovenac; da se netko ne uvrijedi. Na Prirodoslovno-matematickom fakultetu Sveucilišta u Zagrebu apsolvira, a na Katedri za prirodoslovje Univerze u Ljubljani diplomira teoretsku i primijenjenu fiziku i time završava svoje, samo službeno, obrazovanje te postaje, zamislite,  profesor fizike.  Razmišlja, govori i piše na hrvatskom, engleskom i slovenskom, a najradije na zagrebackom, purgerskom. Razveden, otac dvaju sinova, Sanjina i Damjana. Preživljava u vlastitoj kucici s vrtom na Trešnjevci, gdje je i roden. Do pocetka Domovinskog rata, 26 je godina obavljao poslove u prosvjeti uzaludno pokušavajuci nauciti djecu kako da zavole fiziku.  Dobrovoljno prekida stalni radni odnos da bi svojom malenkošcu pridonio u obrani Domovine. Po povratku, njegovo radno mjesto je, naravno, zauzeto pa se prijavljuje na Burzu rada kao jedan izmedu desetaka tisuca nezaposlenih u Zagrebu; uzaludno se nadajuci nemogucem. Nakon osam nezaposlenih godina, Burza mu velikodušno nudi pomoc: šalje ga na lijecnicki pregled kako bi eventualno ostvario pravo na prijevremenu mirovinu i tako došao do mizerije koja bi donekle redovito stizala.  Zacudo, prolazi na ljecnickoj Komisiji i to bez protekcije, te od 2002. uživa u svim carima, zamkama, podvalama i zadovoljstvima penzionera. U slobodno vrijeme bavi se stvarima o kojima Vi možete samo sanjati, no to je Vaš vrlo osobni problem, odnosno kao direktna posljedica  svoje ljubomornosti u dubini vlastite neuspješnosti, istaknute seksualne nemoci, neuspjeha na poslu, nezainteresiranih ili podsmješljivih pogleda kolegica s posla (ako uopce radite!), debele žene koju imate kod kuce i koju više ne možete živu smisliti, a bogami niste ni Vi, ni izgledom, a kamo li Vašim debilnim promijenjeno-degutantnim stavovima i ponašanjem kao onaj obecavajuci lijepi mladi student od prije desetak i nekoliko godina, no bitno je krivnju prebaciti na drugoga, svjesno se lažno predstavljati zato što sami sebi ne možete oprostiti što nemate odvojene sobe pa da ju ne morate gledati dok se presvlaci jer nikako Vam nije jasno je su li to odjednom postale dvije ružne žene ili je to samo Vaša ljepotica od prije petnaestak godina kada ste, uvijek, kad više niste "mogli", barem uživali u prekrasnom mladom i cvrstom, jedrom i putenom tijelu. Ili da barem imate odvojene krevete pa da po noci ne upadate u jame na njenom dijelu postelje koje su nastale kao posljedica njenih oblina mukom napravljenih. Pa onda svojoj kceri (citaj sinu) koja odnedavno ima decka, a Vi biste htjeli da i dalje bude uvijek s Vama i da razgovarate samo o Barbikama i naravno Šukeru, Drpicu, Zahori ili Ciri Pederu, ali ona Vam uporno spominje neki Stediril M koji strašno želi, a ne može ga nikako nabaviti. Pa vi onda, kao pravi (to Vi mislite!), otac, kriomice, brinuci jasno za svoje dijete, neumorno tražite u velikom kucnom  Obiteljskom prirucniku o zdravlju o kakvoj se kcerinoj (sinovoj) bolesti radi i kakove bi posljedice mogle biti pa tražite i nekadašnjeg prijatelja s kojim ste išli u srednju školu, samo što je on danas za razliku od Vas postao uspješan lijecnik i obiteljski covjek s prekrasnom i uspješnom lijepom mladom ženom koja Vas se srami i svaki trenutak koristi da Vas izbjegne i znancima objasni da ste baš na "službenom sastanku ili putu", samo da ne bi morala ici u goste negdje gdje ste i Vi pa da tamo glumite kolegu njenog supruga, jer ju je sram Vašeg izgleda, a da ne spominjem ponašanja. I kad dobijete njegov podsmješljiv odgovor na Vaš blesavi i prizemni upit o kcerinoj (citaj sinovoj) bolesti da mora koristiti nekakav Stediril M kojeg trenutno nema u Vašoj ljekarni, Vi ipak nekako tromo i shrvano  napokon shvatite kakav ste životni promašitelj, dripac i drek šmeker koji jedino misli na jeftin gemišt i cigaretu u lokalnoj rupi koja se danas zove Caffe, pijete na "demdo", jer kao "fol" Vi poznajete gazdu  te se usput zapravo ne možete osloboditi vlastitog (i Vama samome), blesavog uvjerenja da samo Vi možete osvojiti svaku tudu ženu, a glavni je "movens" za to staro muško pravilo da pravi "muž" mora smrdjeti po gemištu i ciku i onda je svaka žena na koljenima pred Vama. I je, stvarno je. Jer upravo ste otišli u "Pauk" i posudili najnoviji DVD : "One su Vaše u svim položajima" ... . Ah, da ..., jasno nam je ... . Još malo o Njemu.  Osim što se bavi stvarima koje ga zadovoljavaju, duhovno ispunjaju i emotivno relaksiraju; a to nije samo seks iako ga obilato koristi i unatoc upitima znanaca s nedjeljnog hakla kakav mu je PSA, kao pravi "kit" uporno šuti i skrece temu na novi model Renault Modusa koji je nedavno kupio i kojim je prezadovoljan. Usput spominje i novi kostim koji je kupila njegova draga jer ona vrlo dobro zna da on ne voli kad žena nosi hlace. I to još žena njenog kalibra i po njegovoj mjeri. Sam ju je osvojio, na svoju "provjerenu fintu", to zna cesto diskretno i s neskromnim ponosom, onako, kao usput spomenuti, a "pajdosi", dok presvlace lažne Najkice nakon tekme, sline li sline. U svakom slucaju, imaju i više od jednog razloga. A da su se samo malo više potrudili;  tko zna, možda bi njihove uvažene zakonite supruge ponekad poželjele i nešto više osim da svom suprugu moraju pripremiti obilat nedjeljni objed i s naravno njegovom omiljenom Žujom. I da ne zaborave uljuciti Eurosport jer na HTV-u nema ništa za njegovu "sportsku" dušu, osim celavog Stankovica (kojeg njihove žene gledaju kao nabildanog mladog i poželjnog frajera i uzdišu poskrivecki za, mada žutim,  Danielom Craigom, kao novim Jamesom Bondom) i nekog romanticnog filma koji je, naravno, samo za slabice poput Vaše, nažalost zakonite supruge  i neke nedefinirane geliptere, koji  uopce nisu na Vašem nivou. Ima još puno za pisati, samo vec je kasno, a moja mi ljubav diskretno daje do znanja da je knjiga koju je posudila postala dosadna, a da sam ja zaboravio nakon svog omiljenog jogginga posuditi okruglu plocicu na kojoj je njen omiljen film. Dobar, stvarno dobar film, ali ako ste imalo kulturni, shvatit cete, a necete naglas reci što zapravo želi. I ja šutim, bez rijeci iskljucujem racunalo i odlazim u zajednicku postelju. Bez rupa i udubljenja. Siguran sam da ce tako i ostati. Nakon nekog vremena, nije bitno kojeg, moja ljubav i ja nadosmo smo se, gle cuda, na kaucu u drugoj sobi. I još k tome zapocesmo neumjesni razgovor o životu. Kao i sve unikatne jedinke poput nas dvoje, razgovor nas je odveo u naša vrlo dubokoumna razmišljanja o dostojanstvu ljudskog života.  Rekao sam joj, ko fol, u povjerenju:"Cuj, ako se meni nešto jako loše dogodi, kad bih samo vegetirao, kad bih bio ovisan samo o raznim aparatima i infuzijama, molim Te budi hrabra i iskljuci sve te gluposti koje me održavaju na životu i tako me poštedi mucenja svih oblika". Nisam joj do kraja ni objasnio što sam zapravo htio time  reci; ona je jednostavno ustala s kauca, uzela daljinski, ugasila televizor i uzela mi moju omiljenu "Karlu" (za dripce i neznalice; Karlovacko pivo). "Kad prestaneš buncati, dodi, ne na kauc, nego u krevet. Ne u onaj bolnicki, nego u naš krevet. A tamo nema ni aparata ni infuzija; zapravo ima neki aparat, no izgleda da on više koristi meni nego tebi".   A ja ne znam što je zapravo time htjela reci ... 



    Još uvijek se smatra mladim penzionerom ...  


Ima još ..., samo treba urediti ..., ipak je on u mirovini ..., nemojte mu zamjeriti nego mu pomozite ..., pišite, savjetujte ..., on vam unaprijed zahvaljuje ..., puno, puno...,  samo napravite jedan mali, mali  klik na ovaj link,  http://www.ostrelic.net/kontakt.asp,  puno vam i od srca hvala, hvala ..., hvala još jednom ...   

                                    www.ostrelic.net 



  Copywrith by Miro Ostrelic All rights reserved, 2005. 
 

 

   
fl
 
 
 
 
 
   

Vi ste posjetitelj br:
211433
od 01.06.2004.

 
Free counter and web stats